Vidimo li sve ili samo ponešto od Sunčeve svjetlosti

Ono što mi nazivamo dnevnim, Sunčevim svjetlom samo je djelić rezultante nuklearnih procesa u i na našoj zvijezdi, Suncu. Sunčevo svjetlo svojevrsna je mješavina čovječjem oku vidljive svjetlosti (43%), na infracrveno svjetlo otpada 49%, preostalih 7% je ultraljubičasto svjetlo . Ove potonje komponente Sunčeva svjetla bolje bi opisali kao zračenja, a ne kao svjetlost. Tako to mjerimo kada svjetlost napušta Sunce, no na Zemlji postotak ovih triju komponenti je znatno drugačiji. Što se putem događa?

Dio tog dijela Sunčeva elektromagnetskog spektra (EMS) „izgubi se” u međuplanetarnom prostoru. Najveće devijacije događaju se kada Sunčeva svjetlost reagira u interakciji s našom atmosferom. Neka zračenja EMS-a se reflektiraju od Zemljine atmosfere, druga bivaju apsorbirana, treća se raspadaju.. 

U konačnici na Zemlju dolazi vidljiva svjetlost u najvećem postotku, nešto manje dolazi infracrvene komponente, dok je ultraljubičasta svjetlost najviše reducirana. Život na našem planetu prilagodio se ovim uvjetima. Promjene u sastavu atmosfere, bilo izazvane prirodnim putem ili čovjekovim aktivnostima mogu dovesti do ozbiljnih poremećaja u ekosustavu!

Na drugim planetima različiti su intenziteti Sunčeve svjetlosti, ovisno o njihovoj udaljenosti od Sunca. Planeti, ali i druga nebeska tijela, bez atmosfere i bez geomagnetskog polja potpuno su nezaštićeni od Sunca. Oni s atmosferom i/ili geomagnetskim poljem priča su svaki za sebe. Uskoro će krenuti topliji i Sunčaniji dani, s njima i priča o UVA, UVB i UVC zračenju.