"Dok elektron ne gledate on ima svoju talasnu funkciju i nalazi se svuda. Ali ako ga pogledate (počnete recimo da vršite merenja), talasna funkcija se urušava i elektron prelazi u konačno stanje." To je iz razloga što "gledanje" podrazumeva da elektron "gađamo" fotonom (jer drugačije "neznamo gledati"). Kad elektron pogodimo fotonom predamo mu energiju fotona, urušimo mu talasnu funkciju i on pređe u konačno stanje. Nismo mu promenili stanje činom gledanja već energijom fotona kojom smo ga pogodili. E, sad problematična analogija u makrosvetu. Ako i prihvatimo pretpostavku da je ovakva analogija moguća, odnosno da svet ispod Plankove granice funkcioniše kao i ovaj iznad nje čak i tada analogija ne stoji. Drvo će imati definisano stanje bez našeg gledanja jer će svakako (a pogotovo danju:) biti obasjano fotonima gledali mi ili ne. Pa iako pogledamo nećemo ništa promeniti. Priroda uvek funkcioniše jako jednostavno i bez mnogo mistike. Ovo sa gledanjem je čisto antropocentrično maštanje i neverovatna je zaslepljenost Kopenhagenške interpretacije kvantne mehanike. Podseća me na geocentrični sistem.
Author: Gost

Komentari

  • Miki said More
    Pa, jel ovo ta neeostajuća tamna materija?  3 sati ranije
  • Siniša said More
    Petnica je odlično rešenje. Čak bi... 7 sati ranije
  • Siniša said More
    Mene zanima nešto drugo. Koliko bi bilo... 8 sati ranije
  • Baki said More
    Američki ljubitelji astronomije... 1 dan ranije
  • Rapaić said More
    Ne davajte značaj veštačkoj... 2 dana ranije

Foto...