Postoje izvesne sličnosti između asteroida i kometa. Obe vrste ovih tela su nastala u ranoj istoriji Sunčevog sistema, pre 4,5 milijarde godina, obe obilaze Sunce i obe vrste spadaju u mala tela, dakle manja su od planeta, a veća od meteoroida. Ali sastavljena su od različitog materijala i potiču iz različitih područja Sunčevog sistema.
Ne. Kad bi te neko nekako preneo u neku pustu tačku između galaksija, ti bi 'video' svetlost iz nekoliko izvora. Stavio sam 'video' pod navodnike jer većina svetla ne bi bila u vidljivom spektru. Možda bi bilo bolje reći da bi ustvari mogao da 'detektuješ fotone' iz nekoliko izvora:
Pun Mesec u februaru zove se u zapadnim zemljama, pa odatle i kod nas, SNEŽNI MESEC zbog obilnih snežnih padavina koje se javljaju u februaru (bar je tako nekad bilo).
Brzina kretanja planeta i drugih tela oko Sunca zavisi od njihovih udaljenosti od Sunca. Što je planeta Suncu bliža to je i brža – što je objašnjeno trećim Keplerovimo zakonom.
Odavno se zna da ljudi nisu u stanju da žive u otvorenom kosmosu – ekstremne temperature od -150° C do +200° C, smrtonosno zračenje, mikrometeoriti, i što je najvažnije – vakuum, odn. otsustvo spoljnjeg pritiska okoline, u kome nema onog što nama treba, a to je kiseonik. Otsustvo spoljnjeg pritiska izaziva ključanje svih tečnosti, kojih u organizmu ima mnogo, a bez kiseonika čovekov mozak može da živi samo par minuta....
Kada stojimo na površini Zemlje, jasno nam je da je ona ograničenih dimenzija. Na bilo koju stranu da krenemo, vratićemo se u polaznu tačku, ili ako je promašimo, vrtećemo se u krugu. Ako probamo u dubinu, i ona je konačna, desetak hiljada kilometara i na drugoj smo strani. Jedino ako pogledamo u vis, u pravcu neba, tu izgleda nema ograničenja u tome koliko daleko se može otići.