U kakvoj su vezi muzika i kvantna fizika, šta je to hibridni klavir i kako zvuči muzika atoma - odgoneta nova epizoda serijala "Nauka u pokretu". U nesvakidašnju naučno-umetničku avanturu konstruisanja prvog kvantnog instrumenta, te pisanja i izvođenja kompozicije novog muzičkog žanra upustili su se teorijski fizičari, inženjeri, programeri i umetnici iz Srbije, Danske, Slovenije, Velike Britanije i Holandije, sve do Singapura.
„Često ljudi pitaju ako se svemir širi, gde se to širi“, kaže u desetoj epizodi naučnopopularnog video-serijala „Vrt fizike“ Tijana Radenković sa Instituta za fiziku u Beogradu, i objašnjava da ovo pitanje ima oslonac u našem intuitivnom načinu razmišljanja „Ako se nešto širi, to je uvek nauštrb nečeg drugog, širi se u nekom prostoru. Problem sa kosmosom je to što prostor i vreme ne postoje van njega tako da je to što se širi upravo univerzum i on se širi ni u šta“, kaže Radenkovićeva.
OK, znamo da se Zemlja okreće oko Sunca i jedan krug oko zvezde zatvori za 365 dana i nešto sati (ili ako baš hoćete preciznije za 365,256363004 dana). Ali ni Sunce ne miruje na svom mestu u galaksiji, već se kreće oko njenog centra.
Zvezde ovih jata su veoma stare, ali od toga postoje i neki izuzeci. Da bismo upoznali jedno takvo jato izuzetne lepote otići ćemo na južnu hemisferu odakle se pruža pogled na jato u NGC katalogu zabeleženo pod brojem 1805. Ono je od nas daleko 163.000 svetlosnih godina, u sazvežđu Dorado (Zlatna ruba) i nalazi se na periferiji Velikog Magelanovog oblaka, satelitu Mlečnog puta. Otkrio ga je škotski astronom Džejms Dunlop (James Dunlop, 1793 – 1848) 24. septembra 1806.