Naša planeta je geološki, mada i u svakom drugom pogledu, veoma živa i njeni se ožiljci vremenom izbrišu. Ostala čvrsta tela Sunčevog sistema nemaju takvu prirodu i zato tragovi prošlih vremea na njima ostaju sačuvani milionima gaodina. Evo jedne zanimljive slike koja svedoči o gore rečenom.
Ruska glumica, reditelj i prateći profesionalni astronaut, juče u utorak (4.10.2021), poleteli su ka Međunarodnoj svemirskoj stanici na letu Sojuza MS-19. Njihova misija je da snime prvi igrani film u svemiru. To bi bio prvi tzv. celovečernji film snimljen na licu mesta, u svemiru. Znamo da su dosadašnji kadrovi filmova koji se dešavaju u svemiru snimani u studiju ili pomoću kompjuterskih tehnika. Setimo se šta je Kjubirik rekao: Film koji bude bolji od Odiseje 2001, moraće biti snimljen na licu mesta. Verovatno, ali malo verovatno da će to uspeti baš ovom prvom filmu.
Nije mi teško da maštam. Čak sebe smatram dobrim u tome. Recimo, lako mi je da sebe zamislim kako sedim u Airbusu, zavaljen, i gledam mapu Azije na zidu koja prikazuje teritoriju preko koje trenutno prelećemo. Možda i vi mašate nešto slično? Ali da li možete da zamislite da taj let možda izaziva sneg tamo dole? Ne možete? E pa da znate da je nauka nekada iznad mašte.
Iz dalekih i mračnih predela Sunčevog sistema ka nama juri ogromna kometa, možda i najveća koju smo ikada videli tokom istorije, možda i koja se ikada pojavila na zemaljskom nebu.
Fotografija dole je još jedan prilog nepresušnoj galeriji zadivljujućih formi nebeskih objekata. To je ostatak eksplozije supernove koja se dogodila pre između 5000 i 8000 godina. Zove se Cygnus Loop Nebula a od nas je udaljena 1500 svetlosnih godina. U vreme kada svetelost koju danas vidimo potekla ka nama Atila hunski zvani Bič Božji harao je Evropom i sukobljavao se sa Istočnim i Zapadnim rimskim carstvom, a u Britaniji vladao je legendarni kralj Artur.