Naučili smo da dan traje tačno 24 sata i o tome više ne razmišljamo. Ali to nije tačno, dan ne traje baš tačno 24 časa. Jedan okret Zemlje oko svoje ose jeste jedan dan, ali zahvaljujući preciznim atomskim časovnicima i astronomskim posmatranjima, danas znamo da je rotacija naše planete daleko od savršeno konstantne. Čitajte dalje
Kada pomislimo na prvi kontakt sa vanzemaljskom civilizacijom, um nam najčešće ispune scene iz holivudskih filmova: ili se suočavamo sa neprijateljskom invazijom ili susrećemo benevolentna bića koja nam nude svoju mudrost. Ali šta ako je najverovatniji scenario prvog kontakta nešto sasvim drugačije?
"Dobrodošli na prvu stanicu autostoperskog vodiča kroz sunčev sistem, a naša destinacija je glavna zvezda ovog vodiča, i solarnog sistema bukvalno, a to je ogromna sfera sačinjena od plazme, koja svake sekunde pretvara 4 miliona tona materije u energiju, drži sve planete na okupu i zove se Sunce."
Nalazimo se unutar galaksije pa vidimo njenu unutrašnjost, a ne i njene spoljne delove. Ipak imamo puno fotografija na kojima se naša galaksija vidi iz daleka. Kako je to moguće? Kako znamo kakav je oblik naše galaksije kada vidimo samo njenu unutrašnjost? To je kao kada sedite u nekoj sobi, a ipak snimite celu kuću iz daleka.
San o kolonizaciji Marsa duboko je ukorenjen u našoj kolektivnoj svesti. Podstaknut vizionarskim entuzijazmom ličnosti poput Ilona Maska, ideja o Marsu kao "rezervnoj planeti" za čovečanstvo postala je gotovo opšteprihvaćena. Mars se predstavlja kao naša sledeća velika granica, utočište u slučaju da uništimo Zemlju i neizbežan sledeći korak u ljudskoj evoluciji.